BOSNA I HERCEGOVINA

FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

BOSANSKO-PODRINJSKI KANTON GORAŽDE

KANTONALNI SUD U GORAŽDU

Broj: 45 0 Ps 046426 24 Pž

Goražde, 04.12.2024. godine

            Kantonalni sud u Goraždu, u vijeću sastavljenom od sudija Milijane Bjelović kao predsjednice vijeća, Tanje Đajić i Edina Biča kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužioca Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, ulica Bolnička broj 25, koga zastupa punomoćnik Mirza Aganović, advokat iz Sarajeva, protiv tuženog Zavoda zdravstvenog osiguranja Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, ulica 1. Slavne višegradske brigade broj 1, koga zastupa punomoćnik Advokatsko društvo „Alić-Bedak&Saradnici“ d.o.o. Tešanj, radi isplate duga, vrijednost predmeta spora 269.818,40 KM, odlučujući o žalbi tužioca protiv presude Opštinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Ps 046426 23 Ps od 27.09.2024. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 04.12.2024. godine donio je

                                                                        P R E S U D U

I Žalba tužioca se uvažava, prvostepena presuda se preinačava tako da glasi:

Obavezuje se tuženi da tužiocu na ime glavnog duga za pružene zdravstvene usluge osiguranicima tuženog za mikrobiološko-laboratorijske dijagnostike testiranja Real time PCR za period januar - decembar 2021. godine i za period januar - oktobar 2022. godine, isplati ukupan iznos od 269.818,40 KM, sa zakonskom kamatom, i to kako slijedi: 1. prema fakturi broj ... od 20.12.2022. godine u iznosu od 22.825,60 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 20.01.2023. godine pa do isplate, 2. prema fakturi broj ... od 21.12.2022. godine u iznosu od 14.080,00 KM, sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 21.01.2023. godine pa do isplate, 3. prema fakturi broj ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 39.536,00 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 4. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 19.180,80 KM, sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 5. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 10.389,60 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 6. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 9.264,80 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 7. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 4.736,00 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća  17.02.2023. godine pa do isplate; 8. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 4.647,20 KM, sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 9. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 2.042,40 KM sa  zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 10. prema fakturi br. ... od 30.01.2023. godine u iznosu od 12.254,40 KM sa  zakonskom kamatom od dana dospijeća 02.03.2023. godine pa do isplate, 11. prema fakturi br. ... od 28.01.2023. godine u iznosu od 24.864,00 KM sa  zakonskom kamatom od dana dospijeća 28.02.2023. godine pa do isplate, 12. prema fakturi br. ... od 28.01.2023. godine u iznosu od 23.384,00 KM sa  zakonskom kamatom od dana dospijeća 28.02.2023. godine pa do isplate, 13. prema fakturi br. ... od 11.12.2022. godine u iznosu od 27.409,60 KM sa  zakonskom kamatom od dana dospijeća 11.01.2023. godine pa do isplate, 14. prema fakturi br. ... od 12.12.2022. godine u iznosu od 11.100,00 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 12.01.2023. godine pa do isplate, 15. prema fakturi br. ... od 13.12.2022. godine u iznosu od 8.495,20 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 13.01.2023. godine pa do isplate, 16. prema fakturi br. ... od 14.12.2022. godine u iznosu od 6.985,60 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 14.01.2023. godine pa do isplate, 17. prema fakturi br. ... od 15.12.2022. godine u iznosu od 4.913,60 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 15.01.2023. godine pa do isplate, 18. prema fakturi br. ... od 16.12.2022. godine u iznosu od 3.522,40 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 16.01.2023. godine pa do isplate, 19. prema fakturi br. ... od 16.12.2022. godine u iznosu od 4.025,60 KM sa  zakonskom kamatom od dana dospijeća 16.01.2023. godine pa do isplate, 20. prema fakturi br. ... od 17.12.2022. godine u iznosu od 5.772,00 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.01.2023. godine pa do isplate, 21. prema fakturi br. ... od 18.12.2022. godine u iznosu od 5.268,80 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 18.01.2023. godine pa do isplate, 22. prema fakturi br. ... od 19.12.2022. godine u iznosu od 5.120,80 KM sa zakonskom kamatom od dana dospijeća 19.01.2023. godine pa do isplate.

Odbija se zahtjev tuženog da mu tužilac naknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 4.582,89 KM.

II Obavezuje se tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od                 9.952,93 KM u roku od 30 dana.

III Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

                                                              Obrazloženje

Presudom Opštinskog suda u Goraždu broj: 45 0 Ps 046426 23 Ps od 27.09.2024. godine stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužioca da  mu tuženi na ime glavnog duga za pružene zdravstvene usluge osiguranicima tuženog za mikrobiološko-laboratorijske dijagnostike testiranja Real time PCR za period januar - decembar 2021. godine i za period januar - oktobar 2022. godine, isplati ukupan iznos od 269.818,40 KM, sa pripadajućom zakonskom kamatom, i to kako slijedi: 1. prema fakturi broj ... od 20.12.2022. godine u iznosu od 22.825.60 KM sa pripadaiućom zakonskom kamatom od dana dospijeéa 20.01.2023. godine pa do isplate, 2. prema fakturi broj ... od 21.12.2022. godine u iznosu od 14.080.00 KM, sa  pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 21.01.2023. godine pa do isplate, 3. prema fakturi broj ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 39.536,00 KM sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 4. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 19.180,80 KM, sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 5. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 10.389.60 KM sa  pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 6. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 9.264,80 KM sa  pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023. godine pa do isplate, 7. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 4.736,00 KM sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća  17.02.2023. godine pa do isplate; 8. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 4.647,20 KM, sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023 godine pa do isplate, 9. prema fakturi br. ... od 17.01.2023. godine u iznosu od 2.042,40 KM sa pripadajućom  zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.02.2023 godine pa do isplate, 10. prema fakturi br. ... od 30.01.2023. godine u iznosu od 12.254,40 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 02.03.2023 godine pa do isplate, 11. prema fakturi br. ... od 28.01.2023. godine u iznosu od 24.864,00 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 28.02.2023. godine pa do isplate, 12. prema fakturi br. ... od 28.01.2023. godine u iznosu od 23.384,00 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 28.02.2023. godine pa do isplate, 13. prema fakturi br. ... od 11.12.2022. godine u iznosu od 27.409,60 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 11.01.2023. godine pa do isplate, 14. prema fakturi br. ... od 12.12.2022. godine u iznosu od 11.100,00 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 12.01.2023. godine pa do isplate, 15. prema fakturi br. ... od 13.12.2022. godine u iznosu od 8.495,20 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 13.01.2023. godine pa do isplate, 16. prema fakturi br. ... od 14.12.2022. godine u iznosu od 6.985,60 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 14.01.2023. godine pa do isplate, 17. prema fakturi br. ... od 15.12.2022. godine u iznosu od 4.913,60 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 15.01.2023. godine pa do isplate, 18. prema fakturi br. ... od 16.12.2022. godine u iznosu od 3.522,40 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 16.01.2023. godine pa do isplate, 19. prema fakturi br. ... od 16.12.2022. godine u iznosu od 4.025,60 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 16.01.2023. godine pa do isplate, 20. prema fakturi br. ... od 17.12.2022. godine u iznosu od 5.772,00 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 17.01.2023. godine pa do isplate, 21. prema fakturi br. ... od 18.12.2022. godine u iznosu od 5.268,80 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 18.01.2023. godine pa do isplate, 22. prema fakturi br. ... od 19.12.2022. godine u iznosu od 5.120,80 KM. sa pripadajućom zakonskom kamatom od dana dospijeća 19.01.2023. godine pa do isplate.

Stavom drugim izreke obavezuje se tužilac da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.582,89 KM, a sve u roku od 30 dana, od dana donošenja presude.

            Protiv ove presude tužilac je blagovremeno izjavio žalbu zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da se presuda preinači tako da se usvoji tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti i da se tuženi obaveže da tužiocu naknadi troškove postupka, te  troškove sastava žalbe u iznosu od  1.733,75 KM.

            Tuženi je u odgovoru na žalbu predložio da se žalba odbije kao neosnovana.

            Nakon što je ispitao pobijanu presudu iz razloga navedenih u žalbi, kao i iz razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, u smislu člana 221. Zakona o parničnom postupku („Službene novine  FBiH“, broj: 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 – u daljem tekstu: ZPP), ovaj sud je odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga:

            Žalba je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužioca da mu tuženi isplati iznos od 269.818,40 KM sa zakonskim zateznim kamatama prema dospjeću pojedinačnih faktura za pružene zdravstvene usluge osiguranicima tuženog za mikrobiološko-laboratorijske dijagnostike testiranja Real time PCR za detekciju SARS Cov-2 (COVID-19) za period januar - decembar 2021. godine i za period januar - oktobar 2022. godine.

            Prvostepeni sud je utvrdio:

- da je rješenjem Federalnog ministarstva zdravstva broj 05-33-1992/20 od 18.05.2020. godine /KCUS broj 55-33-7-23129 od 28.05.2020. godine, tužilac određen za obavljanje laboratorijske izolacije virusne RNA i identifikacije uzročnika zarazne bolesti (SARS           CoV-2) radi utvrđivanja dijagnoze na COVID-19, i to za period važenja Odluke Vlade FBiH o proglašenju nesreće uzrokovane pojavom koronavirusa (COVID-19) na području FBiH, te da vodi evidenciju o izvršenim laboratorijskim ispitivanjima na COVID-19 i dostavlja izvještaj u skladu sa Pravilnikom o načinu vođenja evidencije o izvršenim laboratorijskim izolacijama i identifikacijama;

- da tuženi sa tužiocem nije zaključio Ugovor o pružanju zdravstvenih usluga testiranja  Realtime PCR za detekciju SARS CoV-2 (COVID-19);

-da su u utuženom periodu zdravstvene ustanove na području Bosansko-podrinjskog kantona Goražde svojim pacijentima izdavali uputnice za vršenje zdravstvenih usluga mikrobiološko-laboratorijske dijagnostike testiranja Real tima PCR kod tužioca;

- da tuženi nije dao obavezujuću instrukciju zdravstvenim ustanovama da ne izdaju uputnice svojim pacijentima;

- da je za svako liječenje izvan kantona potrebno odobrenje komisije Zavoda, da tuženi svojim osiguranicima nije izdao odobrenje za liječenje izvan kanton, te da ni jedan osiguranik tuženog nije uputio zahtjev komisiji tuženog za izdavanje takvog odobrenja;

-da je tužilac za period januar - decembar 2021.godine i za period januar - oktobar 2022. godine izvršio zdravstvenu uslugu mikrobiološko-laboratorijske dijagnostike testiranja Real tima PCR za pacijente sa područja Bosansko-podrinjskog kantona Goražde;

- da Izvještaji o PCR analizama za pacijente BPK za utuženi period sadrže datum usluge, imena i prezimena pacijenata sa JMBG, uputnice zdravstvene ustanove sa područja BPK Goražde, cijenu PCR analize za svakog pacijenata pojedinačno navedenog u izvještaju, te broj specifikacije;

- da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke utvrđeno da je tužilac pružio zdravstvene usluge osiguranicima tuženog u utuženom vremenskom periodu za 8.328 pacijenta, da je vrijednost pružene zdravstvene usluge osiguranicima tuženog u utuženom vremenskom periodu, u skladu sa zvaničnim cijenama PCR testova i usluga Mikrobiološke laboratorijske dijagnostike testiranja real time PCR za period od januara 2020. godine do oktobra 2022. godine određenim u skladu sa Tarifom i odlukama o izmjeni tarife zdravstvenih usluga u FBiH iznosi 265.176,80 KM, te da je tužilac fakturisao tuženom pružene usluge u ukupnom iznosu od 269.818,40 KM.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtjev tužioca primjenom člana 17. stav 1., 262. stav 1., 277. i 324. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89;  „Službeni list RBiH“ broj: 2/92, 13/93 i 13/94 i  „Službene novine FBiH“, broj: 29/03 i 42/11 – u daljem tekstu: ZOO) zaključujući da tužilac i tuženi nisu potpisali ugovor koji se odnosi na pružanje usluga mikrobiološko-laboratorijske dijagnostike testiranja Real time PCR za period januar-decembar 2021. godine i januar-oktobar 2022. godine odnosno da ne postoji ugovorni a niti zakonski osnov da se obaveže tuženi na isplatu duga tužiocu.

U postupku pred prvostepenim sudom nisu učinjene povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. stav 2. tač. 2), 3), 8), 9), 12) i 13) ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

             Prvostepeni sud je cijenio provedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi na osnovu člana 8. ZPP, pa je na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza pravilno utvrdio odlučne činjenice,  ali je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužioca kao neosnovan.

            Odredbom člana 10. stav 1. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji  Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik FBiH“, broj 15/21) propisano je: „Knjigovodstvena isprava je pisani dokaz ili memorirani elektronski zapis o nastalom poslovnom događaju koja je potpisana od strane lica koje je ovlašteno za sastavljanje i kontrolu knjigovodstvene isprave, a služi kao osnov za knjiženje u poslovnim knjigama.“

            Odredbom člana 11. stav 2. istog zakona propisano je: „Vjerodostojnom se smatra  ona knjigovodstvena isprava na osnovu koje može treće lice koje nije sudjelovalo u poslovnom događaju, nedvosmisleno i bez ikakvih sumnji utvrditi prirodu i obim poslovnog odnosa“. Stavom 3. istog člana propisano je: „ Lice ovlašteno za zastupanje pravnog lica ili lice na koje je preneseno ovlaštenje jamči potpisom na knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i ispravna“.

           Kod utvrđenih činjenica da je tužilac za period januar - decembar 2021. godine i januar - oktobar 2022. godine pružao zdravstvene usluge osiguranicima tuženog za mikrobiološko-laboratorijske dijagnostike testiranja Real tima PCR za detekciju SARS Cov – 2 (COVID-19), da je za izvršene zdravstvene usluge izdao tuženom fakture koje tuženi nije vratio, niti na njih prigovarao, te da dug po predmetnim fakturama za utuženi period ukupno iznosi 269.818,40 KM - prvostepeni sud je pogrešno zaključio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužioca za isplatu duga po osnovu pruženih zdravstvenih usluga.

            Naime, nije sporno da dug po predmetnim fakturama za utuženi period ukupno iznosi 269.818,40 KM. Predmetne fakture su materijalni dokaz o nastalom poslovnom događaju iz kojih se može nedvosmisleno i bez sumnje utvrditi priroda i obim poslovnog događaja shodno odredbi člana 10. stav 1. Zakona o računovodstvu i reviziji u Federaciji Bosne i Hercegovine. U tom poslovnom događaju svaka strana je dužna da izvrši svoju obavezu i odgovorna je za njeno ispunjenje na osnovu člana 17. stav 1. ZOO, pa je tužilac ovlašten da zahtijeva od tuženog ispunjenje obaveze, a tuženi je dužan ispuniti obavezu svjesno u svemu kako ona glasi (član 262. stav 1. ZOO). U fakturama su navedeni svi bitni elementi nastalog poslovnog događaja uključujući uslugu/proizvod koju je tužilac pružio osiguranicima tuženog tj. uslugu testiranja Real tima PCR za detekciju SARS Cov – 2, zatim količinu, cijenu i ukupan iznos. Sve fakture su potpisane i pečatirane od strane ovlaštenog lica tužioca koje svojim potpisom jamči da je knjigovodstvena isprava vjerodostojna i ispravna, te da je prema rezultatu provedenog ekonomskog vještačenja bila podobna za sačinjavanje nalaza i mišljenja. Tuženi na kome je teret dokazivanja na osnovu člana 7. stav 1. i člana 123. stav 1. ZPP, u toku prvostepenog postupka nije dokazao da fakture nisu vjerodostojne i ispravne.

            Činjenica da tužilac i tuženi nisu zaključili ugovor o pružanju zdravstvenih usluga za 2020. godinu za usluge testiranja Real tima PCR za detekciju SARS Cov – 2 (COVID-19), a koje je tužilac nesporno pružao osiguranicima tuženog, ne oslobađa tuženog obaveze ispunjenja duga, jer su predmetne fakture osnov ispunjenja duga.

            Odredbom člana 27. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/1997, 7/2002, 70/2008, 48/2011, 100/2014, 36/2018 i 61/2022) propisano je da se zdravstvena zaštita iz člana 34. Zakona o zdravstvenom osiguranju           (primarni nivo zaštite) pruža osiguranim licima u zdravstvenim ustanovama i kod privatnih zdravstvenih radnika s kojima je kantonalni zavod osiguranja zaključio ugovor o pružanju zdravstvene zaštite.

            Odredbom člana 35. Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije Bosne i Hercegovine propisano je da pravo na zdravstvenu zaštitu obuhvaćeno obaveznim zdravstvenim osiguranjem podrazumijeva osiguranje zdravstvenog standarda pod jednakim uslovima za osigurana lica u zadovoljavanju potreba u primarnoj, specijalističko-konsultativnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti s odgovarajućom medicinskom rehabilitacijom.

             Imajući u vidu citirane odredbe ovaj sud zaključuje da obavezno zdravstveno osiguranje podrazumijeva osiguranje zdravstvenog standarda pod jednakim uslovima za osigurana lica u zadovoljavanju potreba u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja uključuje i testiranja Realtime PCR za detekciju SARS Cov – 2 (COVID-19), koji se smatra zaraznom bolesti, čije sprečavanje i suzbijanje je od interesa za Federaciju Bosne i Hercegovine. Stoga propust tuženog da sa tužiocem zaključi ugovor o pružanju zdravstvenih usluga za usluge testiranja Realtime PCR za detekciju SARS Cov – 2 (COVID-19), ne može biti na štetu osiguranika tuženog. Ovo i iz razloga što je tuženi dužan da planira i prikuplja novčana sredstva obaveznog zdravstvenog osiguranja, te plaća usluge zdravstvenim ustanovama shodno odredbi člana 99. stav 1. alineja 2.  Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službene novine Federacije BiH", br. 30/1997, 7/2002, 70/2008, 48/2011, 100/2014, 36/2018 i 61/2022). Osim toga,  zdravstvene ustanove sa područja Bosansko-podrinjskog kantona Goražde izdavale su uputnice svojim pacijentima za ovu vrstu usluge kod tužioca u utuženom periodu, budući da je u procesu donošenja odluke i izbora dijagnostike i odgovarajućeg liječenja, ljekar samostalan u postupanju koje se mora zasnivati na naučnim saznanjima i stručno dokazanim metodama koje odgovaraju savremenom standardu struke shodno odredbi člana 7. stav 1. Zakona o liječništvu u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine FBiH” broj 56/13). Irelevantni su navodi tuženog da je 2020. godine obavijestio tužioca da ova vrsta ugovora nije predmet ugovora o pružanju zdravstvenih usluga, jer je tužilac izdavao tuženom fakture za utuženi period što među strankama nije sporno.

            Odredbom člana 2. stav 1. Sporazuma o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite van područja kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja kome osiguranik pripada („Službene novine FBiH“ broj:41/01, 07/02, 14/17, 88/18 i 27/22), propisano je da se učesnici Sporazuma obavezuju da će preduzeti mjere da se na način i po postupku koji se primjenjuju za osigurana lica kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja na čijem se području nalazi zdravstvena ustanova, odnosno njen dio (u daljem tekstu: zdravstvena ustanova-povjerilac) obezbijedi korišćenje zdravstvene zaštite: osiguranim licima ostalih kantonalnih zavoda zdravstvenog osiguranja sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine koja imaju prebivalište na području kantona na kome koriste zdravstvenu zaštitu, ako zakonom nije drukčije određeno; osiguranim licima koja privremeno borave na području kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja na kome koriste zdravstvenu zaštitu radi školovanja, studiranja i stručnog usavršavanja; osiguranim licima kojima treba pružiti hitnu medicinsku pomoć, kao i osiguranim licima koja su u skladu sa opštim aktom kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja čiji su članovi, upućena radi korišćenja zdravstvene zaštite.

            Stavom 4. istog člana Sporazuma propisano je da u slučaju potrebe pružanja zdravstvenih usluga vrijednosti veće od 300 KM, neophodno je pribaviti prethodnu saglasnost nadležnog kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja.

            Pogrešan je zaključak prvostepenog suda da je za svako liječenje izvan kantona potrebno odobrenje komisije Zavoda, jer iz Izvještaja o PCR analizama za pacijente BPK za utuženi period proizlazi da cijena pruženih usluga za svakog pacijenta pojedinačno navedenog u izvještaju, nije prelazila 300,00 KM, pa  nije bilo potrebno pribaviti prethodnu saglasnost nadležnog kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja shodno odredbi člana 2. stav 4. Sporazuma o načinu i postupku korištenja zdravstvene zaštite van područja Kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja kome osiguranik pripada.

            Radi izloženog, ovaj sud je žalbu tužioca uvažio, prvostepenu presudu preinačio na način kao u izreci  na osnovu člana 229. stav 1. tačka 4. ZPP.  

            O troškovima postupka odlučeno je na osnovu člana  386. stav 2., 387. i 397. stav 2. te člana 12. i 13. Tarife  o  nagradama  i naknadi troškova za rad advokata  („Službene novine   F BiH“ broj: 22/04 i 24/04) pri čemu je ovaj sud cijenio uspjeh stranaka u postupku i troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, te da je tužioca zastupao punomoćnik iz reda advokata koji je uz opredijeljeni troškovnik dostavio i Ugovor za advokatske usluge zaključen između tužioca i advokata Mirze Aganovića od 09.10.2023. godine. Stoga tužiocu za zastupanje na pripremnom ročištu pripada iznos od 1.364,00 KM, za odsustvo iz kancelarije iznos od 480,00 KM, za troškove puta na relaciji Sarajevo - Goražde - Sarajevo iznos od 173,00 KM, za zastupanje na glavnoj raspravi iznos od 1.351,00 KM, za odsustvo iz kancelarije iznos od 480,00 KM, za troškove puta na relaciji Sarajevo - Goražde - Sarajevo  iznos od 173,00 KM, za troškove vještačenja iznos od 500,00 KM, za troškove sudske takse na tužbu iznos od 1.849,09 KM, za troškove sudske takse na presudu iznos od 1.849,09 KM, te za sastav žalbe iznos od 1.733,75 KM,  što ukupno iznosi 9.952,93 KM.

Tuženom nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu, jer ti troškovi na osnovu člana 387. stav 1. ZPP, prema ocjeni suda nisu bili potrebni za ishod ovog žalbenog postupka. 

                                                                                            Predsjednica vijeća

                                                                                                       Milijana Bjelović, s.r.