Rješenjem sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 185842 26 Kpp  od 27.05.2026.godine, određen je  pritvor osumnjičenom D.S. zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo- Polno uznemiravanje iz člana 170. stav 2. u vezi sa stavom 1. i stavom 4. Krivičnog zakonika Republike Srpske. Pritvor osumnjičenom određen je po Prijedlogu za određivanje pritvora Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini broj T 14 0 KT 0039299 26 od 27.05.2026. godine.

            Osumnjičenom je pritvor određen iz razloga propisanih odredbama člana 197. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, odnosno zbog postojanja osnovane bojazni da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili falsifikovati dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače.

Nakon što je razmotrio navode iz prijedloga za određivanje pritvora, navode osumnjičenog i njegovog branioca prilikom saslušanja i uvida u priloženi spis, sud je našao da je prijedlog OJT Bijeljina za određivanje pritvora osumnjičenom osnovan.

            Sud je našao da iz dokaza koji su priloženi postoji osnovana sumnja da je osumnjičeni D.S.  počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret tako što je u periodu od 19.05.2026. godine do 25.05.2026. godine kao profesor koristio odnos podređenosti i zavisnosti oštećene iako je znao da je ista maloljetna i posebno ranjiva zbog svog uzrasta, pa je u povratku sa izleta u autobusu sjeo do oštećene i započeo sa njom neprimjerenu konverzaciju sa seksualnom konotocijom, što je kod oštećene izazvalo strah i uznemirenost pa kada je pokušala pobjeći on je upotrijebio fizičku silu tako što je povukao za trenerku i spustio nazad na sjedište nastavljajući sa takvim razgovorom i pri tome je neprimjereno fizički dodirivao. Nakon toga osumnjičeni je dana 22.05.2026. godine zahtjevao da mu oštećena da broj telefona i predložio je da se nađu kod hotela držeći joj ruku oko struka i pomjerajući je prema njenoj zadnjici pa je dana 25.05.2026. godine preko vibera zvao tražeći opet da se nađu, a što predstavlja kontinuirano verbalno, neverbalno i fizički neželjeno ponašanje polne prirode preduzeto uz zloupotrebu položaja profesora, što je direktan napad na dostojanstvo oštećene u sferi polnog života, što je kod maloljetnice izazvalo intenzivan i produžen osjećaj straha, nelagode, poniženja i ugroženosti što predstavlja polno uznemiravanje lica koji u odnosu podređenosti i zavisnosti prema učiniocu  i koje je posebno ranjivo zbog uzrasta.

            Odlučujući o posebnim razlozima za određivanje pritvora sud je našao da je razlog iz člana 197. stav 1. tačka b) osnovan. Naime, utvrđeno da je da postoji osnovana bojazan da bi osumnjičeni mogao uticati na svjedoke  i to veći broj učenika koje treba saslušati, te iako je odbrana osumnjičenog predlagala da se osumnjičenom izrekne mjere zabrane i sam osumnjičeni je potvrdio navode oštećene da ima njen broj telefona ali i brojeve telefona ostalih učenika, tako da je sasvim jasno da bi boravkom na slobodi a koristeći zvanje profesora i razrednog starješine mogao uticati na svjedoke i time ometati krivični postupak što se ne bi moglo spriječiti ni jednom mjerom  zabrane.

Prilikom donošenja odluke o određivanju pritvora kao najtežom mjerom prema osumnjićenom, ovaj sud je cijenio sve izneseno od strane tužilaštva i odbrane te ispitao mogućnost izricanja drugih, alternativnih mjera prema njemu umjesto pritvora nakon čega je našao da se ni jednom drugom mjerom za obezbjeđenje ne bi mogla postići ista svrha kao pritvorom.

Određivanje pritvora osumnjičenom predstavlja mjeru prema osumnjičenom, ali se tim ne dira u pretpostavku nevinosti predviđenu pozitivnim krivično pravnim zakonodavstvom Republike Srpske, te će krivica osumnjičenog biti utvrđivana u daljem toku krivičnog postupka.